Kadulja (lat. Salvia officinalis L.)

Kadulja (lat. Salvia officinalis L.)

Kadulja je aromatični višegodišnji sredozemni polugrm koji naraste od 30 do 40 cm. Listovi su ovalni i uski, sivkasto zelene boje, baršunasti i dlakavi s obje strane te dugi do 8 cm. Dvousnati cvjetovi na vrhovima stabljike tvore klasaste pršljenove. Cvate od svibnja do lipnja modroljubičastim cvjetovima. Raste samoniklo na suhim i kamenitim priobalnim terenima. Voli sunčana mjesta, osjetljiva je na vjetar i hladnoću. Zimi se smrzne do korijena iz kojeg u proljeće niknu guste lisnate stabljike.

Kadulja sadrži kalcij, kalij, natrij te eterično ulje čiji su sastavni dijelovi cineol i kamfor. Sadrži i gorku tvar karnozol, triperpenske kiseline, flavone i tanin. Najcjenjenija je dalmatinska kadulja zbog velikog sadržaja eteričnog ulja čiji je glavni sastojak tujon (30-60%) koji joj daje snažan karakterističan miris. Cvijet kadulje omiljena je ispaša za pčele, a njen med jedan od najljekovitijih medova.

Tujon kao glavni sastojak eteričnog ulja kadulje, koji joj daj snažan karakterističan miris, djeluje antiseptički, ali u prevelikoj količini može biti otrovan za centralni živčani sustav. Aromatićni grmić kadulje može se uzgajati i u cvijetnom loncu, na toplom u zavjetrini. Osjetljiva je na suvišnu vlagu i mraz. Biljka najviše eteričnog ulja sadrži u doba neposredno prije cvatnje kada se sakupljaju vršni dijelovi biljke. Suši se nekoliko dana na suhom, tamnom i prozračnom mjestu. Osušeni listovi i cvjetovi trebaju se čuvati u zatvorenim posudama na tamnom mjestu.

Stara rimska izreka kaže: "Zaprijeti li smrt, po kadulju u vrt". Karlo Veliki toliko je cijenio ovu biljku zbog svoje ljekovitosti da je naredio uzgajanje kadulje u cijelom kraljevstvu. U srednjem vijeku uživala je veliki ugled jer se smatrala sredstvom za produženje života i protjerivanje zloduha.

Izvor : Ivan Lesinger : Kućna biljna ljekarna, 2012., Izdavač : Adamić d.o.o., Zvonimirova 20A, Rijeka

 
 
Povratak na "Upoznajmo prirodu"