Ružmarin (Lat. Rosmarinus officinalis L.)

Ružmarin (Lat. Rosmarinus officinalis L.)

 RUŽMARIN (LAT. ROSMARINUS OFFICINALIS L.) 

   Ružmarin je trajni zimzeleni grm, visok i do 2m. Između listova razvijaju se mali cvjetovi svijetloplave do plavoljubičaste boje. Cvate tokom cijele godine. Miris cvjetova i cvjetnih vrhova grančica je jak i nalik na kamfor, dok je okus ljut, pomalo gorak i aromatičan. Uglavnom raste na sunčanom kamenjaru, u makiji mediteranskog područja.

   Postoje zapisi da se ružmarin uzgajao već 820. godine u vrtu samostana St.Gallen u Švicarskoj. Bio je svadbeni ukras, ali i simbol smrti. U starom vijeku koristi se kao ukrasna biljka i začin, a tek u srednjem vijeku postaje važnija ljekovita biljka.  Ljekoviti oblici primjenjuju se oralno i lokalno. Djeluju na bolji protok krvi pa se rabe u terapiji tegoba cirkulacije. Oralno ga koristimo kod tromosti želuca i digestivnih smetnji, flatulence, ali poboljšava i apetit i lučenje želučanog soka.

   Eterično ulje dobije se parnom destilacijom vršnih dijelova u cvatu ružmarina. Bistra, bezbojna tekućina, ugodnog i osvježavajućeg mirisa te gorkog, kamforastog okusa. Ulje se upotrebljava oralno i lokalno. Odličan je antiseptik, pomaže kod tegoba cirkulacije, primjenjuje se u prehrambenoj industriji kao antioksidans i kao mirisna komponenta u proizvodnji kozmetike. 

Izvor : Ivan Lesinger : Kućna biljna ljekarna, 2012., Izdavač : Adamić d.o.o., Zvonimirova 20A, Rijeka

 
 
Povratak na "Upoznajmo prirodu"